U utorak sam bio u Jazzu u Zagrebu na Božićnom Adventure-sport druženju gdje sam bio i jadan od sretnika koji su dobili vrijedne nagrade na izvlačenju. Dobio sam “Krplje”, ono što se stavi na obuću kad želite ići na zimske radosti. Budući sam nizinski i ljetni tip ovu sam nagradu prodao već u prvih 5 minuta….očito se ljudi vole penjati snježnim padinama.

Zabava je bila vrlo dobro organizirana a za istaknuti je i to što su se svi suzdržavali od pušenja i tako je nastala zaista zdravo-sportska atmosfera.

Najveća radost za nas triatlonce je vijest da je profesor Borko Prvan, jedan od začetnika triatlona u Hrvatskoj, dobio nagradu za životno dijelo.

Ovdije bih još jednom želio čestitati profesoru. Zaista sam sretan što je najveće priznanja godine otišlo u prave ruke-na pravo ime.

 
fartlek je tip treninga gdje sportaš sam određuje tempo treninga u proizvoljno odabranom trajanju i rasporedu.
Moj tipični fartlek trening izgleda 10min aerobno+ 20min fartlek+5min lagano+15min malo intenzivniji no prvi fartlek+5min lagano.
Nabere se i do 15km lako sa ovakvim trčanjem a ja povećavam takva trčanja do max 18-20km.
Tempo trčanja u ovom periodu varira od 4:40/km do 3:45/km i osjećajno meni nije ni malo lagan trening budući trenutno trčim po 5 dana za redom i u tom periodu istrčim oko 70km (nije mala kilometraža za triatlonska mjerila).
Ako kliknete na gornji graf moći ćete ga pobliže sagledati i vidjeti sve pogodnosti koju pruža trčanje sa polarom 625X.

Već duže vrijeme razmišljam kako da organiziram neku akciju koja bi pripomogla tome da triatlon jednoga dana uđe u vojno-organizacijske kadrove odnosno da sportaši primaju redovitu plaču za svoj angažman u vrhunskome sportu-sve naravno po uzoru na nama zasad nedostižnu Europu.
Moj poznanik koji je zaposlen na višim pozicijama u MUP-u Hrvatske odgovorimo mi je na neka moja pitanja i ukazao na osnovne smjernice kojima treba čim prije krenuti.
Između ostalog govori;
Što se tiče ulaska vrhunskih sportaša u kadrove MUP-a ili Hrvatsku vojsku, po uzoru na Austriju i druge zemlje, prvi bi bio korak “snimiti” kojom su pravnom regulativom i kako to riješili u tim zemljama.

To je važno kada se piše obrazloženje za donošenje novog ili izmjene i dopune nekog od postojećih propisa.

Kada to doznaš onda možemo pokrenuti “Inicijativu” da se to uvede i kod nas pri čemu ćemo morati konzultirati i pravne stečevine Europske unuje koje se odnose na ovo područje.

Izgleda kao da će ovaj posao koji bi trebali svi vrhunski sportaši shvatiti kao osobni zadatak promijeniti financijsku situaciju mladih sportaša koji tek dolaze. Hrvatski olimpijski odbor je čini mi se ovdije nesposoban ako mi sami sportaši ne shvatimo bit rečenog.

Nakon Medulina i Valbandona moje će se pripreme nastaviti u mnogo toplijim krajevima Južne Afrike. Ovo bi moglo zvučati jako determinirano i planirano, no prve zimske pripreme u tako udaljenoj zemlji nisu nimalo lagani zadatak kod planiranja i organizacije.

Na Južnu Afriku sam se odlučio još u ljeto ove godine kada sam tamo bio na utrci Svjetskoga kupa i kada sam otkrio tu lijepu i klimom jako povoljnu zemlju za triatlonska posla.

JOBURG ili OCEAN
Golemu površinu Južne Afrike sam znatno suzio izborom između Johanesburga u unutrašnjosti i Capetowna na oceanu. Johanesburg se nalazi na 1750m nadmorske visine i mogao bi biti visinski trening (??), no njegovo veliko nesigurno zaleđe malo me tjera nazad na ocean.

KRIMINAL ILI TERORIZAM
Načuo sam da tamo nije sigurno sam voziti bicikl a svi koji me poznaju znaju da znam i po 6sati visiti sam na biciklu i da zapravo više preferiram solo-vožnje ( ovo zadnje se dogodi kad nitko ne želi tako sporo poput mene početi voziti a kasnije u sezoni kad ne mogu nikoga naći za rasturanja-moj prijatelj Luka Bakrač iz Zagreba je jedan od legendarnih osoba koji je iznimka od ostalih i sa kojim sam napravio neke od svojih najjačih bic treninga u sezoni i koji je tada postavio kao i mnogi prije sa mnom- svoje osobne rekorda).

Dakako da ovo sa nesigurnošću uzimam s rezervom jer mislim da predrasude i strahovi puno kumuju ovakvom pojimanju crnačke zajednice u Južnoj Africi. Kada sam zadnji put bio nedaleko Durbana prestašila me bodljikava žica i krvoločni psi koje viđate na bjelačkim četvrtima…sve je to u kontradikciji sa gostoprimstvom i miroljubivošću crnaca -običnih radinka i posluge koju sam tada upoznao. Možda bi o opasnostima i rizicima mogao pitatai svog arhi kolegu i pustinjaka Ivana Kapovića koji bi se na sva ova razmatranja-vjerujem samo nasmijao(Kapi,-sretno na trci kroz Afriku!!).

VELIKI BIJELI
Capetown je jedan od najlijepših gradova svijeta-tako kažu (iako su mi to rekli i za onaj prljavi Rio u J. Americi ).
Tamo se već smjestio moj “Web-master” Nikola Tošić iz Beograda o kojem bih trebao ispisati poseban post.(Nikola izmjeni ono…klikni za CEO tekst u CIJELI tekst, skalpirati će me!) Nikola poznaje Capetown područje vjerovatno ko ja Pulu i izvještava o super zanimljivom gradu,prepunom sadržaja i triatlonskih događanja.
Princip je jednostavan: mjesec dana rentanja dobrog trokrevetnoga stana stoji oko 400-500EUR, klopa skupa ko u Hrvatskoj a bazen 50m, atletska staza i bic ceste na prvom koraku.
Za ljubitelje satelita-Ovo je atletska staza
33°54’19.68″S
18°24’31.30 “E

a ovo je bazen
33°55’5.43″S
18°23’4.14″E

Kaže da je taj grad jako siguran….i za pehiste?

STELLENBOSCH
Ima jedna zlatna žila-Studentski grad nadomak Capetowna na Capepintu (najjužnija točka Afrke?..Rt Dobre nade..jeli dobro to kapiram?). E, tamo je kažu raj za nas profesionalce koji živimo triatlon i koji smo dovoljno zadrti da nam, je što zatvorenija sredina, božji blagoslov. Dolje treniraju neke triatlonske face a svakako je to plato na kojem trenira i aktualni svjetski prvak u Olimpijskom triatlonu.

Tim Don evo me me stižem…..

Naslovnica Maratonca iz 10mjeseca 2005.

Maratonac je prvi specijalizirani časopis o profesionalnom i rekreativnom trčanju.
U novom bruju Maratonca koji izlazi 15.01.2007 pisao sam o najatraktivnijoj triatlonskoj utrci u Hrvatskoj-Mljetu 2006
Novi broj objavljuje moj članak gdje pišem kako sam se spremao za ovu trku te donosi mnoge interesantne grafove od kojih je najzanimljiviji onaj sa same trke-( Da, na utrci sam nosio polar traku).
Pored izvoda iz plana treninga postoje informacije sa područja prehrane na trci kao i regeneracije poslije treninga.
Svakako ne propustite sljedeći broj Maratonca i saznajte kako sam postao sposoban da na Mljetu odvozim bicikl u rangu Cunninghamovog bicikl-rekorda iz 2004 i nakon toga otrčim polumaraton u tempu 3:31/km.

nabavite svoj primjerak Maratonca i pretplatite se ovdije