Danas neću govoriti o treningu, o utrkama a niti o skupoj sportskoj opremi.

U odmoru između treninga uživam raditi u malo vrtu koji sam postavio i ovo proljeće nedaleko stana u kojem živim. Iako sam solidan poznavatelj šumske flore i faune jer od malena odlazim u prirodu ipak sam još do prije godinu dana bio potpuni neznalac na području uzgoja povrća u vrtu. Probao sam to lani i oduševio se plodovima koje sam ubrao u ljetno-jesenskom periodu i odlučio da ću svake godine posaditi bar nekoliko vrta povrća.

Poslušao sam savjet dobrih ljudi i pronašao par metara kvadratnih prostora na kojemu sam postavio kvalitetnu kompostiranu zemlju koju sam predhodno pripremao na obližnjem poljeprivrednom gospodarstvu.

Kako obožavam rajčice i mirisom i izgledom biljke te jestivošću plodova odlučio sam da ove godine 90% vrta zasadim rajčicom i to “čeri” čije sjeme sam odbarao od proteklih biljaka i zasijao dok sam bio na triatlonskim pripremama u Istri. Male biljčice koje su niknule početkom ožujka na moru sada su presađene u konačno stanište i lijepo napreduju.

Sve to budno prati moj sin i skuplja prva iskustva a ponajprije se i dobro zabavljamo. Nema ništa važnijeg od trenutaka kada promatrate život kako nastaje te kako prolazi kroz razne faze i kad se svako malo prisjetite da je element čiste vode, zemlje i zraka a potom i hrane ono što bi nam trebalo biti na vrhu liste prioriteta u životu. Djeca na ovaj način dobivaju važne temelje za budući život te ako ikako možete imati vrt nemojte im to uskratiti.

Prošlo je više od mjesec dana od kako sam prestao raditi na projektu Titane ETL u Zagrebu.

Kao triatlonac entuzijastički sam pristupio Organizaciji koja radi na dovođenju dugog triatlona u srce Zagreba. Kad su podršku dali Bandić i Josipović mislio sam da će sve ići lakše nego sam mogao zamisliti.

Moj dio posla u kojem sam kontaktirao profesionalne triatlonce da dođu u Zagreb sam odradio profesionalno i mogu reći vrlo uspješno.

Kroz doticaj sa toliko vrhunskih triatlonaca, svjetskim prvacima, svjetskim rekorderima i olimpijcima izvježbao sam  komunikaciju i engleski jezik,a imao sam prilike i upoznati kako to rade moji konkurenti kad je u pitanju traženje beneficija za svoj nastup od Organizatora. Najskupljim su se pokazali Njemci i Slovenci a najpovoljnijim naši susjedi Mađari i Srbi:).

No bilo kako bilo sada sumnjam da ću sve te vrhunske atlete vidjeti u Lipnju u Zagrebu i nitko u tom smislu ne može biti tužniji od mene. Ne znam kada će opet biti prilika da ugostimo Farisa, Bellu i Eriku, da vidimo izvedbu Nataše i predobrog Petra.

Ovdje neću navoditi probleme koje ima Organizator niti razloge radi kojih će se utrka moguće ne-održati.

Ispada da nemam sreću kada se vežem sa projektima dugog triatlona u Hrvata. Nakon Mljetskog triatlona, promovirao sam i onaj u Splitu ali se sa ni jednim nisam toliko povezao kao sa Titansima u Zagrebu.

I na kraju ću ponoviti da sam u Projekt Titans ušao sa najboljim namjerama i trudio sam se koliko god mogu da između treninga i odmora budem koristan u promociji triatlona u Hrvatskoj.

Hvala svima koji ste prepoznali moj rad.

Rezultati 2013

Jučerašnja utrka na Korčuli u distanci Olimpijskog triatlona bila je zanimljiva i nepredvidljiva do samoga kraja.

Evo moje perspektive vezano na samo natjecanje u muškoj apsolutnoj kategoriji u Olimpijskom drafting triatlonu.

Na plivanju se odvojila prva grupa sačinjena sa gostima iz Mađarske i Slovenije te Matijom Lukinom.

Plivao sam relativno opušteno i bez preteranih očekivanja tako da mi zaostatak od 90sek za najbržima iz vode i nije djelovao velikim.

U drugoj grupi su setako pronašli većina ostalih favorita za pobjedu gdje sam se i ja štitio od jakoga vjetra koji smo imali na 40km dugoj bic dionici.

Po trčanju sam sišao 5ti. Noge mi nisu dozvolile brzi početak tako da sam jedva održavao korak sa najbržima u grupi. Na oko 5km bilo je vidljivo da ću doći do podijuma ali je pobjeda bila neizvjesna budući je gost iz Mađarske održavao još solidan razmak od oko 100-200m u posljedjim kilometrima utrke.

Pobjedu iz 2011 i treće mjesto iz 2012 tako sam zaokružio sa srebrom.

Utrka je proglasila i ekipne državne prvake RH. Prvaci smo mi: Triatlon klub Zagreb sa Papišta Martin, Andrej Vištica i Dejan Patrčević.

Atmosfera na utrci je bila općenito vrlo dobra i pozitivna. Mnogi su pobrali svoje prvo crvenilo od sunca te su sa napuštanjem otoka Korčule za sobom ostavili i sjećanja na jednu dugu i napornu zimu.

Konačno i prva utrka. Sutra nastupam na prvom ovogodišnjem triatlonu u gradu Korčuli. Sa distancom olimpijskog drafting triatlona ( 1,5-40-10) ujedno se otvara i hrvatska sezona natjecanja. Utrka nosi naziv Marco Polo Challenge što je razumljivo s obzirom na superbrend Marka koji je davno živio na ovim prostorima.

Na Korčuli je Organizator uz potporu svojih sponzora i partnera stvario već tradicijski triatlon koji je ove godine privukao i natjecatelje iz Europskog susjedstva.

Veseli me što ću sutra stati na startnu ravninu i biti dio ovog jedinstvenog doživljaja u srcu Dalmacije koja mi je toliko draga i poznata.

Po triatlonu ću se u kino dvorani, u sklopu događanja nakon utrke, obratiti okupljenima. Zamolio sam Organizatora da mi ustupi malo javnog nastupa u kojemu bih kratkim motivacijskim izlaganjem iznio svoje viđenje ljepota ovoga sporta koji nas je sve okupio i na neki način povezao. Veselim se i tome.

Lijep pozdrav iz Korčule.

Erika  Csomor se vratila u Europu nakon nedavne pobjede u Ironman seriji u Meksiku i to ravno u Hrvatsku u Medulin. Iskoristio sam jedno popodne bez kiše da sa ovom Ironman legendom, po zanimanju učiteljicom tjelesnog odgoja, prošećem po jednom od najljepših dijelova u Istri.

Erika je izvanredno jednostavna i opuštena osoba. Izvana ničime ne ukazuje na vrhunsku psihofizičku sposobnost koja ju je u karijeri dovela  do mnogih pobjeda, rušenja svjetskog rekorda u Ironmanu i vremena od 8:47.

Pozdrav iz Medulina