Jarun Ironman party
datum: July 2nd, 2008 | autor: Dejan Patrcevic
Jučer, na Jarunu, održan je cool party, gdje su, uz sve hrvatske Ironman triatlonce, bili pozvani i svi prijatelji i ljubitelji ovoga sporta.
Uz povećane temperature, mojih 3-5h treninga, koliko sada dnevno treniram, čini mi se ovih dana kao cijela vječnost.
Jučer sam, predvečer, kao treći trening trčao 40min u maksimirskoj šumi, kamo znam zaviriti u ovo doba godine. Svježina, koju ponekad zna pokloniti ova park šuma u Zagrebu, je jučer izostala, a pravo osvježenje je stiglo tek po sutonu, kada sam na Jarunu posjetio Ironman party, koji se održao u organizaciji Adventure-sport portala i moga prijatelja Nikole Borića.
Uistinu je bilo pravo osvježenje vidjeti moje stare prijatelje. Ne pamtim kada smo se zadnji put u ovom sastavu okupili. Nedostaju tu još neki ljudi no i ovako je bilo zanimljivo vidjeti osnivača legendarnog mljetskog triatlona Nikolu Borića rame uz najmlađeg pobjednika Zagreb-Open triatlona, Vrdoljaka Ivana (pobijedio je sa 19 godina!), koji stoji opet do Mirka Tišljara, višestrukog državnog prvaka i višegodišnjeg državnog reprezentativca.
Desno od mene je Keča Dalibor. Dalibor nikada nije uspio uhvatiti neku laskavu državnu titulu, ali je već više od 10 godina aktivan u triatlonu (s obzirom na situaciju u HR triatlonu, ovo smatram velikim uspjehom), a za 10-tak dana će napraviti i svoj prvi Ironman.
Vratio bi se na Ivana, koji danas radi kao pravnik i više se ne natječe u triatlonu. Iako danas neaktivan u triatlonu, ovaj 28 godišnji pravnik me jučer svojom pojavom podsjetio na moje početke u triatlonu.
Upravo je Ivan, uz Marijana Pedišića, prepoznao moj talenat i na počecima me usmjeravao u smjeru triatlona.
Da budem iskren, zapravo uopće nije započelo sa triatlonom, bila je to prije filozofija Ironmana, onog mita nastalog u 90-tim godinama, kroz natjecanje Mark Allena i Dave Scotta, a lokacija naših razgovora na tu temu je bilo skijalište u Austriji nedaleko Klagenfurta (dobar filmić za onoga tko još to nije vidio).
Siguran sam da Ivan i danas želi jednoga dana nastupiti na Ironmanu. Tko zna, pravo i Ironman u Hrvatskoj već i danas imaju mnogo podudarnosti, a Ivan je pored toga i (iako on to ne priznaje) talentiran za dugotrajnu izdržljivost.
Jučer su, uz mnoge hrvatske Ironman triatlonce (neki su bili i predstavljeni) došli i neki pojedinci (zakleti kratkoprugaši 
poput Gordana Petkovića, koji je svojim stavom i razmišljanjem ipak pružio podršku Ironman ideji i uopće ovakvom doprinosu za popularizaciju triatlona u Hrvatskoj (jer ne zaboravite Ironman je ponajprije triatlon, on je izvor!)
Na Ironman zabavi je naravno bilo još mnogo, mnogo meni dragih ljudi, koje ovom prilikom neću sve imenovati. Hvala na mnogim savjetima kako i na što obratiti pažnju u Klagenfurtu na Ironmanu.
Lijepo vas je bilo sve vidjeti i iako sam to jutro ustao u 5:30h, mislim da se isplatilo žrtvovati malo odmora na račun veselja i emotivnog punjenja.
Jučer, na Jarunu, održan je cool party, gdje su, uz sve hrvatske Ironman triatlonce, bili pozvani i svi prijatelji i ljubitelji ovoga sporta.
Uz povećane temperature, mojih 3-5h treninga, koliko sada dnevno treniram, čini mi se ovih dana kao cijela vječnost.
Jučer sam, predvečer, kao treći trening trčao 40min u maksimirskoj šumi, kamo znam zaviriti u ovo doba godine. Svježina, koju ponekad zna pokloniti ova park šuma u Zagrebu, je jučer izostala, a pravo osvježenje je stiglo tek po sutonu, kada sam na Jarunu posjetio Ironman party, koji se održao u organizaciji Adventure-sport portala i moga prijatelja Nikole Borića.
Uistinu je bilo pravo osvježenje vidjeti moje stare prijatelje. Ne pamtim kada smo se zadnji put u ovom sastavu okupili. Nedostaju tu još neki ljudi no i ovako je bilo zanimljivo vidjeti osnivača legendarnog mljetskog triatlona Nikolu Borića rame uz najmlađeg pobjednika Zagreb-Open triatlona, Vrdoljaka Ivana (pobijedio je sa 19 godina!), koji stoji opet do Mirka Tišljara, višestrukog državnog prvaka i višegodišnjeg državnog reprezentativca.
Desno od mene je Keča Dalibor. Dalibor nikada nije uspio uhvatiti neku laskavu državnu titulu, ali je već više od 10 godina aktivan u triatlonu (s obzirom na situaciju u HR triatlonu, ovo smatram velikim uspjehom), a za 10-tak dana će napraviti i svoj prvi Ironman.
Vratio bi se na Ivana, koji danas radi kao pravnik i više se ne natječe u triatlonu. Iako danas neaktivan u triatlonu, ovaj 28 godišnji pravnik me jučer svojom pojavom podsjetio na moje početke u triatlonu.
Upravo je Ivan, uz Marijana Pedišića, prepoznao moj talenat i na počecima me usmjeravao u smjeru triatlona.
Da budem iskren, zapravo uopće nije započelo sa triatlonom, bila je to prije filozofija Ironmana, onog mita nastalog u 90-tim godinama, kroz natjecanje Mark Allena i Dave Scotta, a lokacija naših razgovora na tu temu je bilo skijalište u Austriji nedaleko Klagenfurta (dobar filmić za onoga tko još to nije vidio).
Siguran sam da Ivan i danas želi jednoga dana nastupiti na Ironmanu. Tko zna, pravo i Ironman u Hrvatskoj već i danas imaju mnogo podudarnosti, a Ivan je pored toga i (iako on to ne priznaje) talentiran za dugotrajnu izdržljivost.
Jučer su, uz mnoge hrvatske Ironman triatlonce (neki su bili i predstavljeni) došli i neki pojedinci (zakleti kratkoprugaši poput Gordana Petkovića, koji je svojim stavom i razmišljanjem ipak pružio podršku Ironman ideji i uopće ovakvom doprinosu za popularizaciju triatlona u Hrvatskoj (jer ne zaboravite Ironman je ponajprije triatlon, on je izvor!)
Na Ironman zabavi je naravno bilo još mnogo, mnogo meni dragih ljudi, koje ovom prilikom neću sve imenovati. Hvala na mnogim savjetima kako i na što obratiti pažnju u Klagenfurtu na Ironmanu.
Lijepo vas je bilo sve vidjeti i iako sam to jutro ustao u 5:30h, mislim da se isplatilo žrtvovati malo odmora na račun veselja i emotivnog punjenja.
